Postoji li veza između naše DNK, traume, načina adaptacije na okolinu, živčanog i endokrinog sustava te arhetipa svijeti? Odgovor je naravno da.

Na površini života, mi se uglavnom bavimo pričom – što nam se dogodilo, što nam je rekao partner, što nas smeta kod drugih ljudi, države… nastavite niz. Većina nas provede većinu života baveći se pričom i drugim ljudima. U tome nema ništa loše, međutim, ako zaronimo malo dublje, ispod priče, pronaći ćemo isprepletene i uparene niti svjesnosti koje se manifestiraju kao ponašanja. Te niti su duboko u tijelu, ugrađene u našu DNK i vezane su za naš doživljaj života. Drugim riječima, mi se često vidimo kao žrtva života i tako uzastopno ponavljamo tu ulogu uz sve više patnje.

Većina nas je upoznata s utjecajem ranorazvojne traume na svakidašnji život. Ovdje ćemo proširiti znanje o našim prvim godinama, dajući tom razdoblju puno dublji kontekst koji seže u prošlost znatno drevniju od našeg tijela. Govorit ćemo o epigenetici, transgeneracijskoj i transcivilizacijskoj traumi kao jednom polu i našoj genijalnosti kao drugom polu. Jednom kad bolje sponamo širi i dublji kontekst te promjenu kroz koju ljudska vrsta upravo prolazi i našu ulogu u tome, naš um se može malo opustiti, a naša vezanost za životnu dramu postaje lakša.

Najvažnije od svega, razumijevanje ovih procesa, pokazuje nam putokaze prema našim jedinstvenim darovima i životu u kojem ih možemo osloboditi kroz vlastitu autentičnost.

Jako se veselim provesti s vama tih 60-90min u subotnje prijepodne.

Pridružite mi se.